Kafana

Konobar zapamtio šta pijem. Sitnica, ali izašao sam raspoloženiji nego što sam ušao.

Muzika toliko glasna da smo se dopisivali. Za istim stolom.

Rezervisao sam sto za osam ljudi, sedmicu ranije, potvrdio dva dana prije. Došli smo, stola nema. „Desilo se.“ To je bilo cijelo objašnjenje. Stajali smo na ulici i dogovarali se gdje sad, kao da nismo ništa ni planirali.

Nema sitno da vrati pa mi dao žvake. Ja ne žvačem žvake. Sad imam tri paklice u fioci.

Konobar me gledao kroz staklo dvadeset minuta. Kad sam ustao da idem, odmah je stigao.

Sjeo vani na sunce, za pet minuta došao oblak i ostao do večeri. Kunem se da je bio samo iznad mene.

Cijena na meniju jedna, na računu druga. Kaže da je to stari meni. Meni je bio na stolu prije pet minuta.

Kafa hladna.