Saobraćaj

Desilo mi se da me prestigao lik u koloni i onda je vozio ispred mene 20 na sat...

Mrzim ove sto kad hocu da ih prestignem, oni stisnu gas i ne daju...

Tri auta na pješačkom. Dijete čeka. Niko ne staje.

Semafor pusti tačno tri auta. Ja sam četvrti. Uvijek sam četvrti.

Trotoar zauzet parkiranim autima pa hodam sredinom ulice kao da sam ja kriv.

Vozač je zatvorio vrata pred mojim nosom. Gledao me kroz staklo dok je polazio, sasvim mirno, kao da gleda kroz mene. Trčao sam dvjesto metara zbog toga. To me najviše nervira, ne autobus nego to trčanje.

Neko je u autobusu pustio muziku sa zvučnika. U sedam ujutro. Bez slušalica. I još je pjevušio.

Radovi stoje već tri sedmice. Ni jednog radnika. Samo čunjevi i ona traka što se vijori.

Čekao autobus 40 minuta na kiši i prošao mi je pored stanice. Vozač me gledao. Siguran sam da me gledao.

Trubi mi jer stojim na crveno. Šta hoće, da poletim?

Rupa na istom mjestu treću godinu. Zakrpili je dvaput. Rupa je uporna, moram joj priznati.

Parkirao mi preko izlaza. Broj telefona lažan.

Tri tramvaja. Odjednom. Nakon dvadeset minuta.