Zdravstvo

Sestra u laboratoriji me pitala kako sam i sačekala odgovor. Odavno me niko nije pitao tako.

Čekaonica puna, a na vratima piše da se poštuje termin. Moj je bio prije sat i po.

Zvao sam ambulantu četrdeset puta. Zauzeto svaki put. Otišao lično i telefon je zvonio prazan, na stolu, pored njih. Nisam ništa rekao. Šta bih i rekao.

Uputnica važi mjesec dana. Termin koji su mi dali je za tri mjeseca. Rekao sam to ženi na šalteru. Slegnula je ramenima, ne zlobno, nego onako kako sliježe neko ko to čuje petnaest puta dnevno. Niko tu nije kriv pojedinačno. To me možda najviše i nervira.

Rekli mi da manje brinem. To mi je i bila glavna tegoba.

Lijek koji mi treba nema ni u jednoj apoteci u gradu. Ima onaj skuplji koji radi isto.

Doktor me gledao u ekran cijelo vrijeme. Nisam siguran da bi me prepoznao na ulici.

Pet mjeseci čekanja za pregled koji traje sedam minuta.